ZAKLjUČCI SA NAUČNOG SKUPA „ENERGETSKI I RUDARSKI RESURSI U REPUBLICI SRPSKOJ“, ODRŽANOG 4. MAJA 2026. GODINE
03.07.2026.
Na početku XXI vijeka energetski sektor se našao na raskrsnici, sa otvorenim pitanjem kako dalje djelovati. Jasno je da se treba okrenuti u pravcu ekološki čistih izvora energije, ali kako i u kom vremenu zadovoljiti potrebe koje su u skladu sa dostignutim stepenom civilizacijskog razvoja. Fosilna goriva, kao osnovni izvor energije, došla su u fazu kada ugrožavaju životnu sredinu. Njihova primjena postala je ekonomski neprihvatljiva, s obzirom na velika izdvajanja sredstava u ekološke svrhe. Osim toga, tehnologije koje koriste ova goriva zastarjele su za XXI vijek. Nove tehnologije traže i nove izvore energije, dugoročne, sigurne i ekološki prihvatljive. Proces prelaska sa jednih energetskih resursa na druge postepen je i najvećim dijelom zavisi od obezbjeđenja zamjenskih, čistih energetskih resursa. Gdje se, u energetskom smislu, sada nalazi i kuda ide Republika Srpska?
Akademija nauka i umjetnosti Republike Srpske i Ministarstvo energetike i rudarstva organizovali su Naučni skup „Energetski i rudarski resursi u Republici Srpskoj“. Energija je neophodna za normalno funkcionisanje u gotovo svim sferama civilizacijskog razvoja, pa su povećane potrebe za eksploatacijom postojećih i pronalaskom novih izvora. Na tom putu postepeno se suočava sa ograničenim vijekom trajanja najznačajnijih izvora energije, koji su neobnovljivi (fosilna goriva i rude uranijuma), a potencijali obnovljivih izvora energije nisu u dovoljnoj mjeri istraženi ili nisu razvijene nove tehnologije za bolje iskorišćenje te energije (sunce i vjetar). Takođe, napredak vještačke inteligencije, koja za sada sve to pregledno objedinjuje, opredijeliće njeno mjesto u budućnosti i u energetskom smislu.
Republika Srpska, koja raspolaže značajnim neobnovljivim i obnovljivim izvorima energije, traži rješenje kako da u budućem vremenu prestane da koristi neobnovljive i poveća korišćenje obnovljivih izvora energije, poštujući ekološke standarde koji se postavljaju u Evropi i svijetu.
Nakon rasprave i otvorene diskusije Naučni odbor je pripremio sljedeće zaključke:
- `Perspektive Republike Srpske vezane za održivi razvoj jesu u poznavanju „i racionalnom korišćenju obnovljivih[1] i neobnovljivih[2] mineralnih resursa. Neophodno je uraditi Strategiju raspolaganja, upravljanja i korišćenja mineralnih resursa u Republici Srpskoj. Postojeća dokumentacija o mineralnim sirovinama i rezultatima istraživanja vezana je za Strategiju mineralnih sirovina Bosne i Hercegovine iz osamdesetih godina. Nova strategija obuhvatila bi, pored raspoloživosti i mogućnosti njihovog korišćenja u uslovima ekološke prihvatljivosti i ekonomske opravdanosti, korišćenje i upravljanje mineralnim resursima i sirovinama, uz izradu liste, procjenom strateških i kritičnih mineralnih sirovina.
Aktivnosti u vezi sa eksploatacijom i investicijama u rudarstvu usmjeriti prema potrebama Republike Srpske, a upravljanje u skladu sa zakonskom regulativom ESG – Environmental, Social and Governance), koja daje značaj kvalitetu izrade potrebne dokumentacije[3], posebno u dijelu društvene, ekonomske i ekološke opravdanosti za državu, uvažavajući lokalne zajednice na čijoj teritoriji se nalaze resursi.
Formirati bazu podataka o svim bivšim, aktivnim i potencijalnim nalazištima mineralnih resursa, uključujući kamenolome, eksploataciju šljunka i pijeska izvan riječnih tokova.
Obrazovna struktura u geologiji i rudarstvu je nezadovoljavajuća; ne postoji srednjoškolsko obrazovanje, a postojeći visokoobrazovani kadar na zalasku je radnog vijeka. Ostala je praznina u stručnom obrazovanju, tako da danas nema srednje generacije koja može voditi proces eksploatacije. Neophodno je u narednom periodu uspostaviti povezivanje naučnih institucija i kompanija koje su nosioci koncesija za eksploataciju određenih mineralnih resursa. Kompanije bi izrazile interesovanje za potrebnim kadrovima, a naučnoobrazovne institucije školovale bi za njih te kadrove i vodile ih kroz proces do njihovog osamostaljenja.
- Ugalj, kao najznačajniji energetski resurs u dijelu proizvodnje energije i najnegativniji izvor za životnu sredinu, traži svoje mjesto u narednom periodu moguće eksploatacije u okviru postojećih rezervi, ali i očekivanih ograničenja rada ovih elektrana zbog evropskih a i svjetskih opredjeljenja da se u cilju očuvanja i poboljšanja životne sredine ograniči njihova primjena. U Evropi je to ograničeno do 2035, a u svijetu nije definisano. U vremenu koje je pred nama te granice će se vjerovatno mijenjati i usaglašavati.
Republika Srpska raspolaže sa tri elektrane na ugalj (Gacko, Ugljevik i Stanari), koje mogu održavati energetski bilans tokom godine, ali je potrebno njihovo redovno snabdijevanje dovoljnom količinom uglja. Danas se može konstatovati da će se buduća eksploatacija uglja odvijati u sve složenijim strukturnogeološkim, hidrogeološkim, inženjerskogeološkim, ekološkim i drugim uslovima. Zbog toga eksploatacija uglja traži nova investiranja i organizaciju koja će opravdati njihovo postojanje u vrijeme složenih ekonomskih odnosa i ekoloških zahtjeva.
- Hidropotencijal Republike Srpske je najznačajniji budući resurs, koji izgradnjom novih energetskih kapaciteta daje stabilnost energetskom sistemu i tokom godine radi sa 60–80% instalisanih kapaciteta. Aktuelno intenzivno uvođenje intermitentnih izvora[4] energije povećava potrebu za izgradnjom višenamjenskih hidroakumulacija, koje, pored uloge u zaštiti od poplava, te u navodnjavanju i vodosnabdijevanju naselja i industrije, postaju i „zeleni akumulatori”, ili „ekološke plave baterije”. Republika Srpska ima ogroman, neiskorišćen „plavi kapital“. Hidroenergija je jedini zreli tehnološki oblik proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora koji nudi visok stepen pouzdanosti, te stabilnost sistema i mogućnost skladišćenja energije u velikim razmjerama.
Budući metodološki pristup u strategiji razvoja hidroenergetike Republike Srpske treba da se osloni na multidisciplinarne optimizacije rješavanja problema sinergije voda–energija‒hrana–ekologija, neksusa koji je budućnost održivog upravljanja resursima, uz primjenu vještačke inteligencije i ekspertsko angažovanje.
Da bi se u eri dekarbonizacije potencijal počeo pretvarati u realnost neophodno je ubrzanje započetih kapitalnih projekata („Gornja Drina“ i „Gornji horizonti“), što će biti i jedan od koraka ka povećanju otpornosti na klimatske promjene. Naučne analize pokazuju da je hidropotencijal Republike Srpske najsnažnija poluga ekonomske i energetske transformacije.
Male hidroelektrane imaju značajno mjesto u ukupnom energetskom sistemu, ali pred njima je uvijek pitanje mogu li se uklopiti u ekološke standarde i postići ekonomsku opravdanost njihovog postojanja.
- Geotermalna energija iz toplih voda, nazvana hidrogeotermalnom energijom, ekonomski je prihvatljiva do dubine 3.000 m. Republika Srpska nije našla mjesto u svijetu za poređenje rezervi i korišćenja energije iz toplih voda. Najviše temperature koje se koriste u Republici Srpskoj su oko 75 °C u području Semberije i koriste se za toplotnu energiju.
Povećanjem stepena istraženosti toplih voda na teritoriji Republike Srpske otvara se mogućnost njihovog korišćenja za proizvodnju električne energije. Očekivane temperature na dubini od oko 2.500 m su 120 °C, što daje opravdanost izgradnje geotermalne elektrane. U energetskom smislu, na jednoj bušotini moguće je proizvesti 5–7 MW snage električne struje. Na ovom prostoru može se uraditi više bušotina, koje bi se povezale u jednu geotermalnu elektranu, čija bi snaga mogla da se kreće 25–30 MW. Ista energija, nakon uzimanja maksimalne temperature, koristila bi se i za toplifikaciju naselja, industrijskih objekata, u sportsko-rekreacione i druge svrhe. Hidrogeotermalna energija predstavlja ekološki čist obnovljiv izvor energije.
Raspolaganjem podacima sa bušenja i geofizičkih ispitivanja na području Obudovca, koje su radile ruske kompanije za potrebe istraživanja nafte[5], jasnije bi se definisali geotermalni potencijali od rijeke Drine, pa zapadno do rijeke Une i sjeverno do rijeke Save. Procjene su da se na tom prostoru može izgraditi nekoliko geotermalnih elektrana, ukupne snage 200 MW.
- Značajni potencijali drvne biomase, kao obnovljivog izvora energije, koji nisu iskorišćeni, nalaze se u izdanačkim šumama i šumskim kulturama. Konverzijom izdanačkih šuma i proredama u šumskim kulturama uticalo bi se na poboljšanje kvaliteta i strukture šuma, ali i obezbijedilo, u sadašnjim uslovima realizacije etata, preko 100.000 m3 drvne biomase godišnje, što je potencijal za proizvodnju 187.500 MWh električne energije. Uzimajući u obzir da je ukupna količina proizvedene električne energije (iz svih oblika proizvodnje) u Republici Srpskoj oko 7.500,00 GWh godišnje, energija proizvedena iz drvne biomase učestvovala bi sa oko 2,5% u ukupnom godišnjem elektroenergetskom bilansu Republike Srpske.
- Integracija obnovljivih izvora energije u elektroenergetski sistem Republike Srpske zahtijeva ubrzanu digitalizaciju mreže, uključujući uvođenje naprednih alata za monitoring, analizu i upravljanje, kao što su koncepti digitalnih blizanaca. U tom kontekstu preporučuje se institucionalna podrška razvoju i implementaciji ovih tehnologija kroz strateške dokumente, regulatorni okvir i pilot-projekte. Istaknuta je potreba za jačanjem saradnje između akademske zajednice, industrije i nadležnih institucija, u cilju razvoja i primjene inovativnih digitalnih rješenja u energetici, s posebnim osvrtom na korišćenje realnih podataka i razvoj platformi zasnovanih na primjeni vještačke inteligencije. Ovakve aktivnosti prepoznaju se kao veoma važan korak ka povećanju fleksibilnosti, pouzdanosti i efikasnosti elektroenergetskog sistema.
- Republika Srpska i Bosna i Hercegovina trebalo bi hitno da preduzmu niz mjera kako bi postale aktivni učesnici energetske tranzicije. Te mjere sastoje se u implementaciji naučnih dostignuća, novih tehničko-tehnoloških rješenja i inovativnih modela finansiranja. U tehnološkom smislu, to je zeleni vodonik kao energent budućnosti, podržan vještačkom inteligencijom, digitalnom transformacijom, industrijom 4.0, uz primjenu ESG standarda.
- Za pouzdan rad svakog složenog sistema, pa tako i velikih termoenergetskih postrojenja, neophodna je mogućnost praćenja radnih parametara u realnom vremenu. Neki problemi teško se uočavaju, a još teže lociraju, što traži detaljnije poznavanje procesa proizvodnje. Primjena metoda mašinskog učenja, poput modela linearne regresije, može predstavljati vrijedan alat u takvim okolnostima. Model na vrijeme može ukazati na neznatne anomalije u radu pojedinih podsistema. Model ponašanja ispravnog kondenzacionog sistema u sklopu velikog termoenergetskog postrojenja primijenjen je na Termoelektrani „Stanari“, gdje su korišćeni podaci termoelektrane, a kao model mašinskog učenja primijenjen je model linearne regresije.
- Komunalni otpad predstavlja značajan izvor energije, ali zahtijeva organizovano sakupljanje otpada na deponijama. Iako se sakupljanje komunalnog otpada sve više praktikuje, u Republici Srpskoj zasad nije prisutno u dovoljnoj mjeri da bi se komunalna elektrana mogla kontinuirano snabdijevati. S vremenom i nastankom većih deponija otpada, prisustvo elektrana na komunalni otpad biće opravdano i značajno. Ekonomski su veoma povoljne i ekološki prihvatljive.
Dio otpada koji se može razdvojiti vezan je za plastiku, a postupkom pirolize, koji je danas dosta razvijen u svijetu, može se izdvojiti tečno biogorivo. Njegova primjena vezana je za transportni sektor u dijelu korišćenja benzinskih i dizel goriva. Bosna i Hercegovina, odnosno Republika Srpska, obavezale su se na sprovođenje Zelene agende za Zapadni Balkan, koja podrazumijeva i određene obaveze u pogledu korišćenja, te propisivanja minimalnog udjela tečnih biogoriva u transportnom sektoru. Prema zvaničnoj statistici, Republika Srpska na dalju obradu predaje svega 1,1% sakupljene otpadne plastike. Ostalo se odlaže na komunalne deponije.
Piroliza otpadne plastike, kao postupak za dobijanje tečnih biogoriva, poznat je u Republici Srpskoj. Uklanjanje znatne količine plastike dovoljan je razlog da se pristupi proizvodnji biogoriva, koja neće znatno uticati na ukupni energetski bilans, ali će imati ekološki značaj i biće ekonomski opravdana. Kadrovski potencijali postoje u Republici Srpskoj, što je preduslov za brže razvijanje domaćih kapaciteta i tehnologije pirolize, a koji bi krenuli u susret međunarodnim propisanim obavezama u pogledu korišćenja tečnih biogoriva.
Postojeći izvori energije, sa sadašnjim kapacitetima i budućim mogućnostima, neće moći zadovoljiti potrebe za energijom u novom vremenu. Realno je očekivati da će sada alternativni izvori energije, poput sunčeve i energije vjetra, koji su neiscrpni, postati osnovni dugoročni izvori energije. Način njihovog korišćenja za buduće potrebe ljudske civilizacije izučavaće naredne generacije.
Republika Srpska se nalazi na raskrsnici: ili će postati regionalni lider u proizvodnji čiste energije i hrane, kroz racionalno korišćenje ekološki čistih izvora energije, ili će postati energetski zavisan uvoznik, pod teretom klimatskih ekstrema. Naučna zajednica daje i davaće svoj doprinos u realizaciji energetskih projekata, u skladu sa mogućnostima i potrebama.
[1] Podzemne hladne, mineralne, termalne i termomineralne vode, prema nekim propisima, svrstane su u mineralne resurse.
[2] Fosilna goriva (ugalj, nafta, prirodni gas) i rude metala (željezo, bakar, zlato, aluminijum…)
[3] Geološka dokumentacija i ekološke studije za resurse na koje se odnose rade se samo da se zadovolji zakonska forma, a ne stručna obrada. Sva dokumentacija je stereotipna, jer se radi u vrlo kratkom vremenu i kao takva nema svrhu.
[4] Intermitentni izvori energije su izvori koji ne proizvode struju kontinuirano, već njihova proizvodnja zavisi od vanjskih faktora na koje ne možemo direktno uticati, poput vremenskih uslova. Glavni primjeri su energija vjetra, sunčeva energija, ali i voda.
[5] Tri bušotine dubine oko 3.000 m i dubinska geofizička istraživanja.